Sveta Barbara , djevica i mučenica
Kult sv. Barbare, kao zaštitnice rudara, došao je u Hrvatsku iz njemačkih zemalja, a kao zaštitnica rudara spominje se već u srednjem vijeku. Sv. Barbara je prema crkvenoj predaji rođena u Nikomediji, u blizini starog Bizanta u Maloj Aziji (danas Izmir). Obitelj je navodno potjecala iz Izraela, Rima i Grčke, a otac Dioskur bio je trgovac i veliki protivnik kršćana. Kako bi svoju lijepu kćerku zaštitio od utjecaja kršćanskih misli kao i nepoželjnih mladića, zatočio je Barbaru u kulu kroz sve vrijeme svojih dugotrajnih putovanja. Pošto je saznao za vjerovanje svoje kćerke, a ne mogavši je odvratiti i uz najveće prisile, ubio ju je vlastitom rukom. Kao godina mučeničke smrti naznačuje se 305. To je za oko 20 godina prije nego što je kršćanstvo u Rimskom carstvu dobilo pravo javnosti.
U kršćanskom svijetu slavi se 4. prosinca kao zaštitnicu rudara, talioničara, topnika i ratara. Posmrtni ostaci sv. Barbare preneseni su u Italiju 795. godine zaslugom Karla Velikog, a danas počiva na otočiću Torcelo u blizini Venecije.
Doseljeni rudari bili su vrlo pobožni pa su na uzvisini iznad samog centra Ruda izgradili danas župnu crkvu sv. Barbare. Najstariji sačuvani pisani podaci sežu u 1622. godinu, no smatra se da je crkva postojala i ranije.
Kad bi rudari ulazili u rov, prednjak bi nosio o vratu obješen željezni križ na kojem su u reljefu bili urezani križ i goruće srce sa sidrom i legenda Oče naša od Oče naš…do…tako i na zemlji na njemačkom jeziku. Križ se čuva u Samoborskom muzeju.
Crkva sv. Barbare
Župna crkva sv. Barbare nalazi se na povišenom položaju poviše ceste i župnog dvora, u centru Ruda. Ima pisanih podataka već od 1622. godine, ali je znatno starijeg postanka. Sagradili su je rudari za svoje potrebe – sv. Barbara je zaštitnica rudara. Crkva je građena od kamena, u baroknom stilu, proširena od male kapele. Jednobrodna je građevina pravokutnog tlocrta s užim zaobljenim svetištem i zvonikom, te sakristijom južno uz svetište.
Jednostavno je oblikovana, pročelja raščlanjena samo prozorskim otvorima, s istaknutim detaljima kamene plastike dovratnika sjevernog i južnog portala. Adekvatna plastika u unutarnjem prostoru očituje se u oblikovanju kamenih detalja stupova kora i kamene škropionice. Unutrašnjost crkve svođena je bačvastim svodovima sa susvodnicima.
Glavni oltar sv. Barbare je od drva, s kipom svetice također od drva (nabavljen 1909.). Na njemu su još dva drvena kipa, sv. Katarine i sv. Apolonije, i dva anđela.
Kip sv. Barbare (glani oltar)
Kip sv. Katarine (glani oltar)
Kip sv. Apolonije (glani oltar)
U lađi crkve su tri pokrajnja oltara.
Na koru su orgulje, sagrađene 1913. godine, a restaurirane i preuređene 1967. godine.
Prvi oltar sv. Josipa, od drva, s kipovima sv. Josipa, sv. Antuna pustinjaka, sv. Roka i sv. Florijana na vrhu.
Drugi oltar, Majke božje Lurdske, je drveni s kipom i kipovima sv. Bernardice i sv. Ane.
Treći oltar sv. Jušta, sa slikom i velikim kipom Presvetog Srca Isusova.
Preuređenjem crkve 2000. godine zidovi su oslikani koje prikazuju mučeništvo sv. Barbare i krštenje Isusovo na rijeci Jordan.
Mučeništvo sv. Barbare
Krštenje Isusovo
ŽUPA U RUDAMA PROGLAŠENA JE I UVEDENA 2. STUDENOG 1789. GODINE. DANAS ŽUPA BROJI 1950 DUŠA.
ŽUPNA CRKVA SV. BARBARE, ZAŠTITNICE RUDARA, SPOMINJE SE OD 1622.